Prenosi Semure ibn Džundub da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svako dijete vezano je za svoju akiku, koja se kolje sedmi dan po njegovu rođenju. Isti dan mu se obrije kosa i nadjene ime.” (hadis su zabilježili Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija, Ibn Madže, Darimi i Ahmed; vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani u Irvaul-galilu, 4/385.). Hadis upućuje na to da je lijepo i pohvalno klati akiku sedmi dan po rođenju djeteta.
Nema vjerodostojnog hadisa u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava šta će činiti onaj ko nije u mogućnosti sedmi dan zaklati akiku – hoće li to učiniti nakon novih sedam dana ili u bilo kom drugom vremenu. Hadis koji su zabilježili Bejheki i Taberani je slab jer u njegovom lancu ima Ismail ibn Muslim el-Mekki, za kojeg je Hejsemi rekao da je slab, zbog mnoštva pogreški koje su mu se dogodile u prenošenju hadisa (Irvaul-galil, 4/395.).
Ibn Kudame spominje da je Aiša, radijallahu anha, smatrala da će onaj ko nije u mogućnosti ispuniti ovaj sunnet sedmi dan, akiku klati četrnaesti dan, a ako ni tada ne mogne, klat će dvadeset i prvi dan po rođenju djeteta. (El-Mugni, 13/396.) Kaže Ibnul-Kajjim: ”Jasno je da se time želi ukazati na pohvalnost klanja akike sedmi dan po rođenju, inače, ako bi to neko uradio četvrti, osmi, deseti ili bilo koji drugi dan poslije toga, njegov postupak bi se smatrao punovažećim.” (Tuhfetul-mevdud fi ahkamil-mevlud, 79.)
Ako roditelji ne zakolju akiku za dijete, neki učenjaci smatraju da će ono samo za sebe zaklati kad odraste. (Kifajetul-ahjar, 2/269; Fetavat-tiflil-muslim, 49. str.)
Šafijski i hanbelijski pravnici smatraju da se za djecaka kolju dvije ovce, a za djevojcicu jedna, na što ukazuju rijeci Aiše, r. a.: “Za djecaka dvije ovce približnih godina i da su slicne, a za djevojcicu jedna ovca” (hadis bilježe Ahmed i Tirmizi).

en_USEnglish